 |
|
ODRŽANA 7. SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA |
 |
 |
|
Dana 21. rujna 2022. godine održana je 7. sjednica Općinskog vijeća. Nakon ostavke predsjednika Milana Kalilića, sjednicu je sazvala prva potpredsjednica Lucija Špacal. Sjednici je nazočilo 8 od 9 vijećnika, a svoj izostanak ispričala je Sanja Jašić. Osim vijećnika, sjednici su nazočili općinski načelnik Marino Kaštelan, pročelnica Antica Novačić, viša referentica za proračun i financije Sonja Radić te kao gošća, gospođa Gordana Šprajciz udruge Veronika Vere.
Na početku je Mandatno povjerenstvo utvrdilo, a Vijeće potvrdilonastup mirovanja mandata vijećniku Milanu Kaliliću s danom 1. srpnja 2022. godine te početak obnašanja dužnosti njegove zamjenice Dijane Šabić. Istodobno, utvrđeno je da vijećnica Josipa Terzić nastavlja s obnašanjem dužnosti vijećnice na temelju prestanka mirovanja mandata s danom 20. kolovoza 2022. godine. Nakon toga pristupilo se izboru novog predsjednika pri čemu je jednoglasno podržan izbor Roberte Rošker za predsjednicu Općinskog vijeća Općine Pučišća. Donesene su: Odluka o izmjeni Odluke o raspoređivanju sredstava za financiranje političkih stranaka zastupljenih u Općinskom vijeću Općine Pučišća i nezavisnih vijećnika za 2022. godinu, Odluka o sprječavanju odbacivanja otpada, Pravilnik o postupku unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti i postupku imenovanja povjerljive osobe i njezina zamjenika te Odluka o izmjenama i dopunama Programa socijalne skrbi Općine Pučišća u 2022. godini, a vezano za uvođenje Programa zapošljavanja žena ZAŽELI. Iz istog razloga, radi provedbe Programa ZAŽELI, donesene su I. izmjene i dopune Proračuna Općine Pučišća za 2022. godinu. Usvojeno je i Polugodišnje izvješće o izvršenju Proračuna Općine Pučišća za 2022. godinu. Odlukom o prijedlogu razrješenja i imenovanja predstavnika Općinskog vijeća Općine Pučišća za člana Stručnog tijela za ocjenu ponuda za koncesije na pomorskom dobruna području Splitsko-dalmatinske županije predloženo je da se u to tijelo umjesto vijećnice Šabić imenuje načelnika Kaštelana. Na kraju duže rasprave o stambenom pitanju samohrane majke Enise Popović u koju se sa svojim prijedlozima uključila i gospođa Šprajc, donesen je zaključak o isplati jednokratne novčane pomoći u iznosu od 5.000,00 kn.
U kontekstu obilježavanja 100-te obljetnice rođenja akademskog kipara Valerija Michielija donesena je odluka o postavljanju njegove skulpture „Talac“ uz Šetalište Ivana Pavla II. Skulptura je bila dar Ureda za opće poslove Vlade i Sabora Republike Hrvatske sukladno Rješenju iz 1997. godine. Također, sa zahvalnošću je prihvaćen dar akademskog kipara Vladimira Herljevića, skulptura u bronci naziva „Novi život“ koja će se postaviti na Mostu Aquila uz premještanje postojeće skulpture „Na suncu“ istog autora koja će se postaviti na istaknutom dijeluVelog mosta.
U povodu Dana Općine Pučišća donesena je Odluka o javnim priznanjima. Nagrada Općine Pučišća za životno djelo dodijeljenaje Stjepanu Vrandečiću iz Pučišća za izniman doprinos razvoju i promicanju pučiškog klesarskog i graditeljskog umijeća u području obnove spomeničke baštine. Na kraju ovog izvješća donosimo cjeloviti tekst obrazloženja te nagrade.
Obrazloženje Nagrade za životno djelo Općine PučišćaStjepanu Vrandečićuza izniman doprinos razvoju i promicanju pučiškog klesarskog i graditeljskog umijećau području obnove spomeničke baštine:
„Pučiškim su petradama gazile stope Jurjeve, Nikoline i Andrijine. Iz tijesnih pašarina Dalmatinca, Firentinca i Dračanina izlazili su meštri Akvile, Radojkovići i Bokanići. Esa-karga, esa-karga, s marijanom i štrangulinom, izlazili su i znojem kavadura natopljeni blokovi. Žbocaduri i diladuri, škarpelini, meštri i artišti pokoravali su ih piketom, špuntarjolom i martelinom, davali im dušu litom, puntarulom i gradinom. Rotulom, karom, smukom i puzalom dolazio je kamen do brakadele i krcao se manćinom na gajete, trabakule i bracere. I od tuda dalje, po čitavoj hrvatskoj obali i otocima nosila se stina Bračanina. Sagrađene su njome tvrđave i palače, crkve i katedrale, oltari i žrtvenici, uklesani u njoj zapisi naše povijesti. Bez te graditeljske baštine i bez tih nijemih svjedoka našeg postojanja, hrvatska bi povijest bila samo magla u sjećanju, podatna da je svatko vidi i oblikuje prema svojoj potrebi. Otuda i tako snažan rušilački poriv agresora u Domovinskom ratu, atak na našu baštinu, na naš identitet. Upravo je u tim trenucima rušenja naš ovogodišnji laureat Stjepan Vrandečić shvatio svoje životno poslanje.
Rođen je 27. veljače 1960. u Pučišćima u tipičnoj težačkoj katoličkoj obitelji. U Pučišćima završava osnovnu i srednju Klesarsku školu te se zapošljava kao klesar u Jadrankamenu. Zaljubljen u kamen, upija umijeće stjecano stoljećima i traži svoj put u tom plemenitom zanatu. U jeku Domovinskog rata s ostalim sumještanima odlazi na novigradsko bojište i tako daje svoj izravan doprinos obrani Domovine, ali kao patriot u najplemenitijem smislu te riječi, duboko u sebi osjeća da je rušiteljima najbolje odgovoriti gradnjom. Zato Stipe, te 1992. godine, prije točno tri desetljeća, pokreće mali klesarski obrt na obiteljskom imanju u Pučišćima. Čvrsto usidren na stoljetnoj tradiciji pučiških klesara, sa znanjem ponesenim iz Klesarske škole, s iskustvom stečenim u Jadrankamenu i s dalmatinskim dišpetom spram barbarskog agresora, ovaj se vrsni klesar vrlo brzo pozicionira kao pouzdan izvršitelj najsloženijih zadataka na obnovi u ratu stradale graditeljske baštine.
Svoje vrijedne ruke Stipe hrabro stavlja na djela slavnih prethodnika pa, između ostalog, na jugu Hrvatske radi na obnovi kulturne baštine od Stona preko Konavala do tvrđave Ponta Oštro na Prevlaci, a u Dubrovniku obnavlja u ratu oštećeni Interuniverzitetski centar i Hotel Argentina te atrij Kneževa dvora. U Hvaru radi na sanaciji Arsenala i zvonika katedrale sv. Stjepana, u Zadru obnavlja oštećeni Svećenički dom, a u Trogiru obnavlja palače Lucić i Ćipiko, Radovanov portal, Bokanićev zvonik i veliku rozetu na glavnom pročelju katedrale sv. Lovre. U Splitu, preko Mletačke kule i bedema ulazi u samo srce Dioklecijanove palače te uspješno vrši složene restauratorske radove na Zlatnim vratima, Jupiterovu hramu te peripteru i plokati Dioklecijanova mauzoleja. Jedan je od zaslužnijih da se stari konzervatorski moto „bolje konzervirati nego restaurirati, bolje restaurirati nego rekonstruirati“ sve rjeđe primjenjuje, a obnovi se pristupa hrabrije, uz punu rekonstrukciju kamene plastike na spomenicima najviše kategorije.
Klesarski se obrt postupno pretvorio u tvrtku O.K. Stipe d.o.o. koja danas zapošljava desetak ponajboljih bračkih klesara. Stipine rezultate u klesarstvu i graditeljstvu, a osobito u obnovi spomeničke baštine prepoznala je Hrvatska obrtnička komora dodijelivši mu 2013. godine svoje najveće priznanje, statuu „Zlatne ruke“ s poveljom. Klesarska škola iz Pučišća 2019. godine uručila mu je Nagradu TripunBokanić za rad na rekonstrukciji atrija Kneževa dvora u Dubrovniku. Godine 2020. dobio je i Nagradu za životno djelo Udruženja obrtnika Brač, kojom je prepoznat kao inovativni majstor koji rado prihvaća naizgled nemoguće, u najmanju ruku vrlo zahtjevne zadatke.
Duboko cijeneći njegova postignuća u obnovi spomeničke baštine, zahvalni na generacijama klesara koje je usmjerio u područje restauracije i tako snažno doprinio otvaranju novog poglavlja pučiškogkamenarstva, članovi Općinskog vijeća Općine Pučišća prihvatili su prijedlog njegovih zaposlenika te jednoglasno odlučili Stjepanu Vrandečiću dodijeliti ovu nagradu za životno djelo.“
|
|
 |
|
 |
